|
|
| < | rujan, 2007 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Događaji iz svakodnevnog života, komentari aktualnih zbivanja, moja iskrena mišljenja, pokoje liječenje frustracija 
...hello, ja sam jedna cura iz zg-a, obožavam plesati i tak to...
slušam sve što mi dođe pod ruku, pardon, pod uho (izuzevši techno i narodnjake).... favoriti su mi rock'n'roll, hiphop (ali ne rap), r'n'b, a tek cijele 80-te!!!!!! Uuuuuuu, bilo je tad super mjuzikala... kao što rekoh, obožavam plesati... mislim da ljude ne treba prosuđivati prema onome što slušaju ili kako se odijevaju. SVATKO JE ZANIMLJIV NA SVOJ NAČIN, SAMO NE ZNA SVATKO TO POKAZATI!=)=)=)
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
tportal
I D O
kiki
...super frendica još od vrtića, otkrila mi je svijet bloga
daria
...totalno otkačena punkerica
daria-druga priča
...otkačena punkerica još jednom
ifka
...ifka moja najdraža, jedna od najboljih prijateljica
ivek
...druga iva koja je nedavno otvorila blog
yamaaa
...zanimljivo biće, nikad ju nisam upoznala, ali otprilike znam tko je
karlo
...moj razredni su(m)učenik
barby
...moja sestrična
werky
...i još jedna sestrična
beky step by step
...super blog s preslatkim fimo figuricama i nakitom, cura inače trenira showdance u jednom drugom klubu
step'n'jazz
...fenomenalan blog na kojemu možete doznati sve o svim vrstama plesa
anja
...cura koju dugo nisam vidjela, a nekoć davno je išla sa mnom u vrtić
meine MSN
sirivrhnje@hotmail.com
JEDNOSTAVNO OBOŽAVAM PLESATI!
Celebrities Male Images # 198334
helou svima!!! Evo i mene, napokon. Molim da se zabilježi kako je blog u ovoj (pre)dugoj pauzi između dva posta napunio dvije godine. Jeeeee!!!
Isto tako, krenuh i u srednju, kao što svi već znaju: legendarnu the petu! Stvarno je zakon tamo! Ma ljudi, što god da ste čuli, kao što sam npr. ja čula prije neg sam se bolje raspitala, da u petu idu sam štreberi, da moraš sam učit i da nemaš život, nije istina. Je da se mora učit i da moraš u tom bit redovit, al sve se stigne kad si dobro rasporediš vrijeme....ekipa u razredu je suuuuper, ima nas 31, 9 cura, a ostalo dečki...(da, dobro ste pročitali)...normalno, ne možeš sa svima bit super i na istoj valnoj duljini, al u globalu je predobro (zasad, hehe!!!) prekjučer je cura iz razreda imala rođendan i jučer smo malo proslavili...išli u grad na pizzu, piće, trač-partiju i to sve...još jednom, ak ovo pročitaš, MIHAELA, sretan ti 15. ročkas!!! I KLARA, ak svratiš još koji put do ovog bloga, pusti koji komentarčić =) Što se profesora tiče, sve štima...neki su čak i smiješni, LOL! Raska je zakon žena, sam što još nismo baš puno bili s njom (maturalci i to)....a ocjene...paaaa, ni tu stanje nije loše: inicijalni petice, prvi pravi testovi također....čak sam dobila i 5 iz povijesti...ne znam šta mi je, bilivit or not, al trenutno mi je povijest čak draža od zemljopisa, o čemu nije bilo teorije u osnovnoj...mislim da znam zašto, al taj razlog zasad neću ovdje spominjati... i tak...zadnji tjedan praznika (ajme, kak to sad egzotično zvuči- «praznici», heh) bila sam na tečaju brzog čitanja...okej je sve to, al kad su nam tam dali knjigu u kojoj su detaljne upute za učenje brzog čitanja, ja shvatih- kak se tog nisam prije sjetila, mogla sam si radije kupit tu knjigu neg dat 800 kn za tečaj (od čeg sam ja iz svog džepa dala 500- yeah, that's me) al dobro, u toj lovi su sadržane i vježbe vikendom (prošli vikend sam tam naučila već spomenutu povijest- yeah, that's right) pa eto, tu mi je utjeha što sam sad švorc...al okej, pohvaljujem gospođu majku što svaki tjedan mogu uzet 50kn, pa kad bolje razmislim, to je čak i bolje jer ne moram za jelo i to davat svoju ušteđevinu...počeo je i engleski-sova- sve neš zbrkano. Prošle godine bile su 2 grupe tog mog stupnja, a ove godine sam ta jedna od nas 4- jadno...s tim da ja još nisam zapravo ni upisana....e sad, ta grupa je pon-sri, a ja uvijek imam trening srijedom...pa je kao grupa mala, pa bi nas prebacili u stariju, al ona ima istim danom i sve ispočetka...čak sam i u gradu tražila, al nigdje baš nema nešto što mi odgovara (osim siget il tak neš, al tam mi je glupo ić)...ma, čim se ja zamaram...ponovno su krenuli i treninzi, kao što maločas spomenuh...imamo 2 nove trenerice, jedna za jazz, jedna za balet i tak...u mjesecu studenom opet svjetsko-njemačka....nadam se da će bit neki ljudi od prije dvije godine (određeni kanađani LOL), pa možda i neki od prošle (određeni moskovljani, LOL)...ovim putem također molim steperice ak slučajno pročitaju ovaj post, da kažu hoće li ić na show ili step u njemačku...cure, baš bi bilo fora da idete na show...to bi bila prava repka!
Eto, trenutno upravo slušam moj lijepi crveni mp3 koji se punio cijeli dan...malo rhcp-a i sad soundtrack šikaga, eto, ak nekog zanima XD sorryte ljudi ak je post bio dosadan, al eto, bar je tu...LOL!!!
I za kraj zdravipo: pozdrav cijelom fantastičnom 1.beeeeeeee, ali i bivšem 8.a (živili ljudi, nismo se dosta dugo vidjeli), curama s ritmike osobito jednoj i jedinoj MARE koja mi u zadnje vrijeme da onaj ključni poticaj za pisanje posta, LOL!!! I eto, mislim da bi to bilo sve...do skorog sastanka (nadam se XD) puseeeeeeeeee!!!!!!!!!!!!!
helou svima!!! Evo i mene, napokon. Molim da se zabilježi kako je blog u ovoj (pre)dugoj pauzi između dva posta napunio dvije godine. Jeeeee!!!
Isto tako, krenuh i u srednju, kao što svi već znaju: legendarnu the petu! Stvarno je zakon tamo! Ma ljudi, što god da ste čuli, kao što sam npr. ja čula prije neg sam se bolje raspitala, da u petu idu sam štreberi, da moraš sam učit i da nemaš život, nije istina. Je da se mora učit i da moraš u tom bit redovit, al sve se stigne kad si dobro rasporediš vrijeme....ekipa u razredu je suuuuper, ima nas 31, 9 cura, a ostalo dečki...(da, dobro ste pročitali)...normalno, ne možeš sa svima bit super i na istoj valnoj duljini, al u globalu je predobro (zasad, hehe!!!) prekjučer je cura iz razreda imala rođendan i jučer smo malo proslavili...išli u grad na pizzu, piće, trač-partiju i to sve...još jednom, ak ovo pročitaš, MIHAELA, sretan ti 15. ročkas!!! I KLARA, ak svratiš još koji put do ovog bloga, pusti koji komentarčić =) Što se profesora tiče, sve štima...neki su čak i smiješni, LOL! Raska je zakon žena, sam što još nismo baš puno bili s njom (maturalci i to)....a ocjene...paaaa, ni tu stanje nije loše: inicijalni petice, prvi pravi testovi također....čak sam dobila i 5 iz povijesti...ne znam šta mi je, bilivit or not, al trenutno mi je povijest čak draža od zemljopisa, o čemu nije bilo teorije u osnovnoj...mislim da znam zašto, al taj razlog zasad neću ovdje spominjati... i tak...zadnji tjedan praznika (ajme, kak to sad egzotično zvuči- «praznici», heh) bila sam na tečaju brzog čitanja...okej je sve to, al kad su nam tam dali knjigu u kojoj su detaljne upute za učenje brzog čitanja, ja shvatih- kak se tog nisam prije sjetila, mogla sam si radije kupit tu knjigu neg dat 800 kn za tečaj (od čeg sam ja iz svog džepa dala 500- yeah, that's me) al dobro, u toj lovi su sadržane i vježbe vikendom (prošli vikend sam tam naučila već spomenutu povijest- yeah, that's right) pa eto, tu mi je utjeha što sam sad švorc...al okej, pohvaljujem gospođu majku što svaki tjedan mogu uzet 50kn, pa kad bolje razmislim, to je čak i bolje jer ne moram za jelo i to davat svoju ušteđevinu...počeo je i engleski-sova- sve neš zbrkano. Prošle godine bile su 2 grupe tog mog stupnja, a ove godine sam ta jedna od nas 4- jadno...s tim da ja još nisam zapravo ni upisana....e sad, ta grupa je pon-sri, a ja uvijek imam trening srijedom...pa je kao grupa mala, pa bi nas prebacili u stariju, al ona ima istim danom i sve ispočetka...čak sam i u gradu tražila, al nigdje baš nema nešto što mi odgovara (osim siget il tak neš, al tam mi je glupo ić)...ma, čim se ja zamaram...ponovno su krenuli i treninzi, kao što maločas spomenuh...imamo 2 nove trenerice, jedna za jazz, jedna za balet i tak...u mjesecu studenom opet svjetsko-njemačka....nadam se da će bit neki ljudi od prije dvije godine (određeni kanađani LOL), pa možda i neki od prošle (određeni moskovljani, LOL)...ovim putem također molim steperice ak slučajno pročitaju ovaj post, da kažu hoće li ić na show ili step u njemačku...cure, baš bi bilo fora da idete na show...to bi bila prava repka!
Eto, trenutno upravo slušam moj lijepi crveni mp3 koji se punio cijeli dan...malo rhcp-a i sad soundtrack šikaga, eto, ak nekog zanima XD sorryte ljudi ak je post bio dosadan, al eto, bar je tu...LOL!!!
I za kraj zdravipo: pozdrav cijelom fantastičnom 1.beeeeeeee, ali i bivšem 8.a (živili ljudi, nismo se dosta dugo vidjeli), curama s ritmike osobito jednoj i jedinoj MARE koja mi u zadnje vrijeme da onaj ključni poticaj za pisanje posta, LOL!!! I eto, mislim da bi to bilo sve...do skorog sastanka (nadam se XD) puseeeeeeeeee!!!!!!!!!!!!!
evo Mare, post posebno za tebe...da mi se ne žališ..lol...ovo će više biti slikovni, odnosno foto-post jer nemam baš previše inspiracije za pisanje...mislila sam stavit i slikice od krizme, al ne mogu do njih...stoga je tu beograd-europsko, na kojem smo osvojile...ma imate tri puta za pogađat: koje drugo nego naše tradicionalno 12. mjesto...u međuvremenu je bilo tu i državno...nismo toliko rasturile kao u požegi, al je svejedno bilo super...u paru sam bila 6., što uopće nije loše, s obzirom na to koliko smo zahvaljujući marljivosti određenog dijela dua, uopće vježbali...(između požege i državnog prošli smo cijelu koreografiju možda cijela 3 puta) u maloj grupi opet smo osme, yeaaaaaaaaah! Zanimljivo je da su najprije rekli da ih 5 puštaju u finale, a onda je kasnije ispalo 7...a mi smo otišle ubrzo nakon što smo otplesale...bilo bi upravo fascinantno da su krug proširili na 8...formacija je osvojila drugo mjesto uz ocjene 1 1 2 2 2, što će reći, za dlaku nam je izmakla pobjeda, pa ja i nisam osobno previše tugaljiva zbog toga...znam ja da smo mi bolje...dan prije nego što je plesala formacija, radili smo trening tamo u gorici...neke cure (i dečki) pokušavali su nam se pridružit, al su brzo odustali...a jadni J inače, u svim drugim kategorijama seniora modus je bio uvjerljivo prvi, zuja nikolina je bila 2., ona i melita u paru opet prve (tak treba cure!!!), akakvice 2. i formacija 3., u djeci luna 3., luna i ozana 2., L-kavice 1. (bravo!), formacija 3.
Zadnji tedan škole bio je super, s puno vode, mora se priznat...meni je čak malko bilo i dosadno jer na satovima nisam imala šta radit...pa sam malo listala ok...lol...zadnji dan išli smo na bundek...bilo je zakon! Malo kupanja, malo sunčanja, malo gađanja muljem (joj, joj!)...na kraju smo kiki, karlo i ja išli na pizzu...ja sam častila...povodom svog rođendana...čovječe, nemreš bilivit, nisam ni svjesna da imam 15 godina...ideš, stara sam ;)...
I za kraj, mogu vam reći da sam od danas ponosna petogimnazijalka!!! Weeeee! Bravo ja! A ideš, već poznajem pola budućeg razreda...dobro ajde, nije baš pola, al skoro...;)
Jooj, odjednom jedva čekam moooooooore...a dobro, eto, valjda idem idući četvrtak...u crikvu...jeee!!! a prije toga gibam k baki...na 5-6 dana...sutra je otisnuće autobusa...yeah...
crazy vampire tena
poli je zinuo...ups, nisam ga preokrenula..a nema veze...
kiki i karlo na pizza-partyju..yeah, right...
eto ljudi moji, neću za kraj reć ništa drugo doli: UŽIVAJTE U PRAZNICIMA!!!!
p.s. oprostite na (pre)velikom broju točkica u ovom postu...
Ljudi, jeste skužili da se ja uvijek na početku posta ispričavam? Eto, sad neću, mislim da je naslov dovoljan.
Krenimo kronološkim redoslijedom u prepričavanju mog mladog života...al da vas ne uplašim, ne cijeloga, nego njegovog djelića u zadnjih mjesec dana, prateći slijed raznoraznih natjecanja i smotri na kojima je sudjelovao tko drugi doli moja malenkost...
POŽEGA 13.-15. TRAVNJA
Sezonu «mojih» državnih natjecanja ove godine otvorio je kup Hrvatske u showdanceu. U formaciji smo napokon dokazali (nakon 2 godine) da smo najbolji!!! Osvojili smo prvo mjesto, a steperice su bile druge (kolo sreće se okreće...) cure iz step by stepa, najte se ljutit, moram se malo hvalit! Mala grupa nije ušla u finale, a mjesto plasmana neću spominjat, sam ću vam reć da nismo ni zadnje, ni predzadnje (pa ni treće odozada ak već hoćete! =)) s parom smo andrea i ja osvojile sedmo od 20 i jednog mjesta, pri čemu nam je finale izmaklo za jedno mjesto (bile smo prve ispod crte), s tim da je andrea tjedan prije tog imala, kak bi dečki iz razreda rekli, mononukleozu (al nije, nego anginu, uzrokovanu mononukleozom jedne druge osobe) i da sam ja u drugom krugu počela plesati prošlogodišnju koreografiju iz para. Aliiii, zato su to sve nadoknadile cure iz našeg kluba (OVDJE SAMO SPOMINJEM NAJBOLJE REZULTATE I ONE MEĐU PRVA TRI):
Djeca:
LUNA SOLO 3. mjesto
LUNA i OZANA PAR 2. mjesto
MALA GRUPA 7L 1. mjesto
FORMACIJA 4. mjesto
Juniori:
NIKOLINA SOLO (naša draga Zuja, prefenomenalna i preodlična i predobra i sve naj, naj cura) 1. mjesto
NIKOLINA I MELITA PAR 1. mjesto (sve jedinice od sudaca)
ANTONIA I NIKOLINA PAR(manja Nikolina) 3. mjesto
MALA GRUPA 7A 2. mjesto
FORMACIJA 3. mjesto
Seniori (potpuni trijumf):
NIKA SOLO 1. mjesto
NIKA I ANAMARIJA PAR 1. mjesto
MALA GRUPA 7C 1. mjesto
!!!*F*O*R*M*A*C*I*J*A* 1. MJESTO!!!
POREČ 17.-20. TRAVNJA
Prvo «školovsko» natjecanje. Osvojih sedmo mjesto s glupim pogreškama tipa nestavljanje navodnih znakova na kraju upravnog govora. Upoznah puno novih ljudova, uključujuć i srednjoškolce (napredno sam ja dijete, hahahah!). posebni pozdravi curama iz sobe- pljugi i brezi (ak svrate do ovdje), ivi iz stenjevca i ekipi iz virovitice i okolice...
ivana-pljuga i ja
najbolja fotka breze koja se uporno nije htjela slikati
NOVIGRAD 21.-24. TRAVNJA
Naš dragi i naš prezakon LiDraNo! Anjin rad i moj rad bili su među 20 najboljih u Hrvatskoj, što znači da je jedna desetina radova bila iz naše škole (aha, znam računat) i pri čemu su se svi urnebesno smijali kad smo čitali svoje radove...moj rad je na neslužbenom glasovanju zvanom «Zvijezde pišu», ex «Lidranoviziji» dobio broj bodova drugi po redu, pri čemu je važno naglasiti kako je prvi rad od našeg uredništva dobio maksimalnih 3 glasa, a autor prvog rada svoj glas je dao meni...
Eeeee, tu je tek bilo puuuuuuuuno novih ljudi: iva iz sigeta-cimerica uz anju, matea-imenjakinja, buga, vini, mali tomica, valentina i deša iz dubrovnika, lucian, denis, dario, antonio i još jedan bosanac koje ćemo btw vidjet na kičmanoviću za 2-3 tjedna,slovenci, neki novigrađani i da ne nabrajam dalje...
anja, iva i buga
darija i dubrovčanke
KRK NA KRKU 2.-5. SVIBNJA
Matiša moja voljena!!!!!!!!!! Isplatio se moj trud i među ostalim i to što sam prije natjecanja ostala sama doma 4 dana... dokazala sam da sam među najboljim matematičarima Hrvatske, riješila 86% testa i osvojila 2. nagradu...puno ljudi kaže da imam i izravan upis, pa je valjda točno... tu nam je cijelo vrijeme padala kiša, ali je društvo bilo preotkačeno pa je bilo superzabavno... ljudi, vjerujte mi, matematičari su zabavni do bola... eto, samo recimo da na dan kad je bilo natjecanje moja soba i ja smo se ustali malo prije 7 i išli na spavanje u 4 idućeg jutra te opet spavali do 7 kako bi riješili žalbe...smještaj najbolji od sva 4 natjecanja-dvije ogromne sobe za nas 4, balkon, ogromni ormari...tamo sam puno pričala sa zagrepčanima i ljudima iz zg-županije i zaključila da skoro svi osim njih jednog ili dvoje neće ići u mioc koji je sve do prije mjesec dana bio moj izbor... svi će u petu...kažu da je bolja i da se u njoj jako posvećuje matematici, ali i ostalim predmetima dok u miocu uglavnom informatici te manje matematici... ja obožavam matku, a inficu baš i ne znam nešto, pa mi se sve više čini da ću i ja u petu... svi srednjoškolci koji ovo pročitate (ako itko pročita), pliz recite svoje mišljenje... puno pozdrava cimericama heleni, zrinki i uni i svim ostalim zg-matematičarima...
ekipa u našoj sobi
Al eto, nije sve još gotovo. Ostao je još kako rekoh susret ivica kičmanović i dani mate lovraka za koje jučer dobih informaciju da sam osvojila nagradu sa svojim radom KAKO DO FERRARIJA (ONAJ ISTI S LIDRANA)... prošle subote bila je svadba sestrične moje mame i bilo je stvarno super... za manje od 2 tjedna je krizma, u ovu nedjelju nastup na jump-u, potom godišnja produkcija i europsko u beogradu...
A da ne bi ispalo kako samo sebe hvalim, koristim priliku da kažem kako su cure iz razreda- ifka i kika osvojile super mjesta na državnim natjecanjima iz streljaštva: prvo kika 2., iva 3., pa iva 2., kika 7. CURE, ČESTITAM, SAM TAK NASTAVITE!!!!
Danas nam je u školi bila ekipa televizije z1 za emisiju školska liga jer je trebala bit nogometna tekma između naše škole i držića, al je odgođeno zbog kiše. Ipak, napravili su reportažu o školi, pa će to u nedjelju bit na tv-u...neću vam reć kad, raspitajte se ak hoćete znat....
Pišem novi post kad imam inspiracije, razloga i povoda za pisanje...stoga, evo sad jednog takvog....
Prošla sam na državno iz matematike!!!!!!!!!jeeeeeeeeeeeej!!!!
...ali, ups, oprostite, mojom zaslugom ostali ste prikraćeni i za rezultate županijskog natjecanja... da, bila sam sedma (sa 35 bodova od 50). Kad sam svima znatiželjnima rekla za taj rezultat, odmah su se začudili: 'kak nisi bolja?' ali da pojasnim: zagreb je velika županija s velikom konkurencijom, pa je netko s tim brojem bodova ili čak manjim u nekoj drugoj županiji prvi... zeznula sam jedan jednostavan zadatak s brzinom, pa sam išla računat prosječnu brzinu, umjesto pravljenja jedne obične jednadžbice...no, sad stvarno nije bitno, bitno je da idem na državno!!!! A valjda će i jednom (nadam se tamo, na državnom, doć moj dan=))
...ali to nije sve!!!...na hrvatskom sam osvojila prvo mjesto na županijskom...i to bez većih priprema...tek kad sam se sa rezultata vraćala doma, došlo mi je do glave da sam najbolja u zagrebu, cijelom zagrebu, čovječe... državno je u poreču, 4 dana, a tamo još nikad nisam bila... bit će dobro...
engleski nećemo spominjat jer baš i nije vrijedan spomena... a kad smo već kod natjecanja, požega je (već) za 3 tjedna... intenzivno ćemo do tad radit sedmicu i par jer, bilivit or not, dosad imamo možda pola od oboje... i čula sam da se konkurencija ove godine jako povećala i da ima hrpa novih klubova...ma za njih se ne brinem, više se brinem za dobru staru konkurenciju (pozdrav curama iz sbs-a i snj-a, visdimo se uskoro!!!) a među ostalim, čula sam i kako bi se i to natjecanje u požegi moglo oduljit i da možda stepa zbog puno ljudi neće ni bit...
e da, i danas sam u školi cinkala planteka raski... inače nisam taj tip, al mi je ovaj put stvarno dojadilo sve samo pustit kako je... sjedimo mi na porti, a plantek odjednom na mene gurne šćrbeca, onako, svom snagom...dobro, nije on možda baš mene ciljao, al šta ima to uopće radit i to negdje gdje je hrpetina ljudi... nisam ja sad neka mimozica, al me je stvarno još jedan sat nakon toga bolila glava... da se to dogodilo prvi put i slučajno, normalno da ne bih niš poduzela, al već dulje vrijeme taj «frajer» vrijeđa, tuče i pljuje po ljudima oko sebe...i to po svima na koje naiđe... već se na jednom roditeljskom pričalo da ga se izbaci iz škole, i tip već ima ukor, al to, kao da se ne odnosi na njega i ne dira ga nimalo...ja sam uvijek za zafrkanciju i šalu, al ne na takav način...u utorak je opet roditeljski pa ćemo vidjet...
andrea i david su i dalje zajedno i danas im je mjesečnica, haha...a david se baš danas vratio s «bolovanja» i baš su sretni zajedno
a njega jadnog stalno nešta zezaju i nju šlataju kako bi njega naveli da im se suprotstavi, i da bude šore...ma jadni su...to čak rade i neki ljudi koji su inače ok, al ovo im stvarno nije ok... s jedne strane mi je jako žao što uskoro napuštam stare frendove jer znam da si nikad više nećemo bit tako bliski i dobri ko sad (uz mooooooooooooožda koju iznimku), a s druge strane mi je jako drago što ću otić u neku novu sredinu gdje nema takvih kretena ko sad u osnovnoj i jer ću početi ispočetka, gdje me skoro nitko ne poznaje i gdje ću upoznati nove frendove...
i moram se još pohvalit da sam jučer bila na telkaču, ono s novinarskom što smo snimali u 12. mjesecu, za emisiju 'iznad crte'...i oprostite na egocentričnosti i samohvali u ovom postu
čula sam na radiju prošli vikend pjesmu ovog teksta:
Tvoj kabriolet brzi
Dugu kosu da mi mrsi
Tvoj kabriolet brzi
Ja bih voljela
Ne gledaj retrovizor
Ja sam od svih bolji prizor
Ti ne znaš šta to krijem
Iznad koljena
Nisam to zapisala ciljano, ali kad sam čula morala sam zapisat...u kakvom je to stanju hrvatska glazba danas...čovječe, pa i moja bi šestogodišnja seka smislila nešto pametnije... al niste vi čuli Jasmina Stavrosa: on priča o nečemu tipa da voli neku žensku al da ju ne želi oženiti jer u braku netko uvijek gubi, pa joj on radije želi bit ljubavnik...doh!!! inteligencije.....pitam se kak je takvom glazbom zaradio vilu na korčuli, braču ili gdje već....
Eto, poprilično dug post, nadam se da ste zadovoljni
Sad ću malo imitirat pupsy i pozdravljat sve po redu: dakle, prvo pozdrav njoj, pa andrei, ivani, ifkici mojoj (ne dirat nož! ), karlu, kiki, novoj blogerici teni(LOL!), svim plesačima i posebno jednoj i jedinstvenoj mare!!! (i cijelom 8.a i svima koje sam zaboravila, a čitaju moj blog :D)..........
daklem, kao što se može naslutiti iz naslova, svašta se događalo, odvijalo, uspinjalo, padalo...(šta mi je?) potaknuta dosađivanjima, grubo rečeno prijetnjama (ha,ha) meni poznatih osoba, odlučih sjesti za komp i prihvatiti se posla što se tiče pisanja novog posta...
dobro, ajmo prvo novosti:
iva i david više nisu zajedno, a od četvrtka je david s andreom (vjerojatno to već zna cijela savica, al svejedno ja to moram napisat)
a u utorak je održan vjerojatno glavni i najveći događaj školske godine- jedna i jedina naša školska čaga- taj veličanstveni, graciozni maskenbal... (nemojte me čudno gledat, pišem sve što mi dođe na pamet)... bijah piratica (s kariba valjda)... neki mi nadjenuše nadimak johnny.... (ah, johnny, di si ti sad?) imala sam i pravu pravcatu kuburu oko pasa i može se reć da mi je to zasigurno bio najbolji dio cijelog kostima... dodjeljivali su i neke ko fol nagrade, al nemam pojma tko točno je određivao naj maske, ali bez lažne skromnosti mogu reći da je moja maska bila među ponajboljima
a neke ljude tamo ste primjerice mogli vidjeti u zaista nesvakidašnjim izdanjima, poput ifke koja se odjednom preobrazila u vjerovali ili ne...šminkericu! ima tu još sočnih pojedinosti, neću sve spominjat, mislim, svatko je vidio...
ovaj tjedan mi je pola školskih lega bilo bubano... baš smo pupsy i ja komentirale da tek sad kad ih nema vidimo koliko nam fale i znače... noćas sam čak sanjala da sam ih sve po redu izgrlila...
neki moj susjed svira gitaru... nekad električnu, nekad akustičnu... ne samo da svira, nego svira baš vraški dobro... a ja još ne znam tko je... moja mama je oduvijek tako silno željela da ja nešto sviram... a ja govorim da me baš i ne zanima, al kad bolje promislim, shvaćam da i nije baš tako...zato je mojoj seki već predodređeno da će ići u glazbenu školu...i klavir je ok, al više bi mi se dalo učit svirat gitaru, mislim, nju ipak možeš svugdje nosit...ifka je išla neki dan kupit gitaru... ići će na tečaj... vidiš, mogla bi i ja...jednog dana kad budem imala vremena...
i dalje se pripremam za matku koja je (županijsko) 9.3. stoga, (opet) moram reći: drž'te fige! a počnite od ovog utorka kad je okrugli stol za lidrano, kada će reći koji radovi prolaze na državno...
naša škola ima 5 koji imaju šansu proć dalje
p.s. moglo bi se reć da je moj prošli post izazvao burne reakcije prijatelja i poznanika, što je super... samo nek se priča o ovom mom bložiću, i vi, dragi moji čitatelji samo tako nastavite... pusa cijelom 8.a, curama s ritmike i ostalim plesačima!!!!!!!!!
samo za hanu: talijan
mony i karlo
kao što moja ivchy reče u jednom komentaru: pa david i ja smo opet skupa i andrea i sokić su zajedno, imamo razredne parove, vrijeme je za novi post. Odlučih poslušat njezin komentar... ali i tu sam zakasnila, dobro, ne skroz, recimo djelomično. Iva i david su još sretni zajedno i bome, bit će skoro 2 mjeseca njihove veze ( s malim svađicama ). Držim vam fige da i dalje ide dobro! Ali, što se tiče andree, ona nije sa sokićem... neću u detalje, oni koji trebaju znat, znaju... ali mogu reć da se nakon nekih savjeta (mojih i ostalih ljudi) andrea malkice opametila i postala zrelija što se tiče pogleda na svijet. (jesam dosadna?)
sezona je natjecanja- u školi, afkors... i eto, neću se hvalit.
Joj pa moraš matea!
Ma nee...
Moraš bar malo?
Ma dobro, ok: s ponosom objavljujem da sam na općinskom natjecanju iz matematike osvojila drugo mjesto s 45 od 50 bodeva... (jel mi malo glup ovaj dijalog-monolog?) to mi je dobro došlo kao svojevrsan polet i plimni val samopouzdanju, poetski rečeno...stvarno imam toliku želju rješavat nove zadatke, vježbat, pisat, vježbat, vježbat... ove godine stvarno mi je cilj dospjeti na državno...nadam se da će mi uspjet, a vi: drž'te fige! Od ostaloga, idem još i na engleski, hrvatski i moj dragi slatki... !!!lidrano!!! vjerujete li da je svih pet novinarskih radova iz naše škole prošlo dalje, na županijsko? 
Što se tiče «Frule» moje najdraže, najnoviji broj stoji friško tiskan u knjižnici cijeli jedan i po dan... brijem da ga nitko od učenika nije bar malo prolistao... al valjda će sutra doć...jooooooooj, tak jedva čekaaaaaaaaaam....
Ipak nismo bili na onom natjecanju u splitu jer bismo, da smo išli, išli praktički na izlet. Uopće ne bi davali plasman formacijama zbog nedovoljno prijavljenih form. A mi se jadni trudili napravit na vrijeme sve...ah, dobro, trebalo bi nam se isplatit... a da vidite naše juniorke, njihovu formaciju? Daleko je to od onog šta smo mi prošle godine radile u «slikarima»...
I sad nešto što bi vas možda moglo zanimati malo više. Djelić mojih dubljih razmišljanja...
Ja sam osoba koja se na prvi pogled može učiniti hladnom, nedodorljivom i ravnodušnom prema svima koji me još ne poznaju... s druge strane, oni koji me bolje poznaju znaju da me pojedine stvari na koje sam osjetljiva mogu stvarno pogoditi... ponekad sam i malo ukočena, zatvorena i ne izražavam svoje osjećaje...nekim ljudima je problem u prečestom zaljubljivanju i zbog toga znaju bit malo luckasti, ludi i odsutni. Al vidite, meni je problem da se teško zaljubljujem, ili si samo ne želim priznati kad se to dogodi. Kad mi se netko sviđa, u isto vrijeme mi je zgodan i još netko drugi, i sladak netko treći- dakle, to sigurno nije zaljubljenost nego samo neka privlačnost...neki su mi rekli da je dobro to moje «teško falling in love» jer čekam nekog tko će bit stvarno dobar, skoro savršen... dobro, možda jesam malo zahtjevna i slično, ali mislim da srce zna kad se radi o nekom «pravom»...tko, zna, možda i dočekam jednom princa na bijelom konju... express yourself and tell me your opinion: Je li dobra ta moja zahtjevnost i traganje za nekim što boljim? Što vi mislite o meni kao osobi?
evo, to je ona slika od prošli put, valjda će se sad vidjet
Prošao je božić...a i nova godina...pa, stoga evo ovog posta! Za božić sam bila kod bake i mogu reć da je bilo lijepo, a novu godinu sam dočekala na trgu s ekipom iz razreda...bilo nam je fakat zakon!
Eto, počela je i škola (opeeeeeet), a prvoga dana dočekalo nas je «lijepo» iznenađenje: naime, neki su se očito jako pametni roditelji žalili na naš raspored, točnije na tjelesni u suprotnom turnusu, pa ćemo ga odsada imati zajedno s ostalom nastavom, a njemački ćemo imati u suprotnom turnusu. Pitam se što su postigli ti predivni roditelji, jedino ako baš njihovo dijete ne ide na njemački. Ali zar baš moraju zbog svog djeteta obespravljati i zakidati tuđu djecu?!? Tim je ta činjenica gora što ćemo mi cure, od 4 sata u 2 tjedna, 3 sata tjelesnog imati kao 1. sat...pa kak ćemo izgledat nakon toga, bolje rečeno, kak ćemo mirisati? Nadam se da ćemo uspjet postić nešto da se taj novi kretenski raspored promijeni...zar nije važniji interes velikog broja đaka od interesa neke mame koja nema pametnijeg posla nego da mijenja nešto što je već godinama školska praksa i nešto na što se nitko prije nije žalio.
Jučer sam sa sekom išla gledat artura u zemlji minimoya...odista fora crtić...a još prije 2 tjedna konačno sam išla gledat step up...fenomenalno...tak mi je dobar film da čak polako kupim neke kombinacije...prekjučer sam pak bila na bazenima, u tuheljskim toplicama...uuuuu, koja uživancija...prošlog tjedna sam se ujutro ustala i otišla na wc, i kad sam krenula izać tako mi se zavrtilo i zacrnilo pred očima. Pokušala sam nekako opipati sve oko sebe da uspijem doć do kauča u dnevnom boravku, ali mi se uskoro opet jaaaako zavrtilo da sam se opružila po hodniku koliko sam dugačka...išla sam kod doktorice i vadila krv...dobila sam neke tablete za željezo...
Bila sam se i posvađala s andreom, što je bilo njenom krivnjom, ali smo se, na moju inicijativu dakako pomirile...ma curi baš i ne ide u zadnje vrijeme...neću prepričavat cijelu priču, ne da mi se, i ide mi na živce...al dobro, i da ona sad ovdje svrati, morala bi se složit da je ona bila kriva za svađu...
Da, stare su vijesti da su ona i leon prekinuli, a nova je da su to učinili i iva i david, pa eto, više nemamo razrednih parova...
Prošli tjedan imali smo trening od ponedjeljka do petka svaki dan...uglavnom smo radili formaciju koja mora biti gotova za početak 2. mjeseca...čovječe, to je za samo tri tjedna...
Što se još tiče natjecanja, pripremam se i za matematiku...pa, drž'te fige!!!
Eto, mislim da bi to bilo sve...pozdraF svima koji me čitaju!!!!! Hvala curama iz step by stepa na pozamašnom broju komentaru, a isto tako i svima mojima razrednim legama i legicama i...ma svima!!! Sam tak nastavite...
evo, ovo je ekipa na dočeku nove:
Sretan Božić želim svim ljudima dobre volje! neka Vas sve obasja radost rođenja malog Isusa i budite dobri i veseli. ne dajte da Vas išta ražalosti u ovako sretnom danu!
Još jednom: SRETAN BOŽIĆ!!!!
Da, dobro ste pročitali naslov! Da, i to ćete doživjeti: praaaaaavi, pravcati post!
Izdogađalo mi se svašta u posljednjih 2 mjeseca: bila sam u njemačkoj na svjetskom, razgovarala sam s puno ljudi za novinarsku i za nažalost možda zadnju moju čarobnu frulu (buhuuuuuu!),... pogotovo ima promjena kod mojih frendova-svi nešto furaju međusobno... najuočljiviji su dakako andrea i leon...nešto slatko-ljigavo...ma zezam se...
E da, danas su nam u školi pod zadnjim satom, bila je kemija, ubacili petarde u razred. Andrea je odmah na početku sata skužila da dečki nešt stalno pogledavaju prema prozoru. Kasnije sam ih ja pitala zašto to rade, a oni vel: bit će akcije. Nisu mi htjeli reć ko će napravit «akciju». I ja si sad ono mislim, bacit će loptu kroz prozor il tak nešt ali nisam ni pomišljala da bi to mogle bit petarde. I kad se to dogodilo koja je to strka bila: neka mješavina panike i uzbuđenja. Jedna petarda je mislim eksplodirala još u letu, a još jedna metar od mene i skoro na mojoj jadnoj kiki...ivi je petarda stvorila rupu na novoj jakni...ali dobro, hvala Bogu da se nije nešto ozbiljnije dogodilo. Čovječe, mogao je neko ostat bez oka, kose ili ruke. Ma užas, koji su to krepili!!!
Dakle,...ta veličanstvena njemačka! Ovako: odmah ću na početku reć mjesto da se riješimo toga i uživamo u malo boljim stvarima: andrea moja najdraža i ja u paru smo bile 25. od 40. ušle smo u drugi krug!!! Da sam znate koja je to bila histerija i uzbuđenje kad smo to doznali...stvarno smo zadovoljne, nema šta, super je to napredak u odnosu na mađarsku. A što nismo bolje prošle, to je isključivo naša greška. U formaciji, slikarima osvojili smo 19. od 24 mjesta. Otplesali smo bolje nego ikad, ali kažu da nam je koreografija bila prelagana...no dobro, sad ćemo krenuti u nove radne pobjede, sa seniorskom formacijom, dakako. Prvo natjecanje već je u drugom mjesecu, valjda ćemo stić dotad sve napravit. Eh, da, vratimo se na njemačku: ovak, od ostalih rezultata fakat bih pohvalila curke nikolinu i edu koje su ušle u finale i osvojile osmo mjesto...bravo, cure!!! U njemačkoj je bilo puno zgodnih dečkiju, i za one pesimistične i ironične: ne, nisu pederi (nisu svi, haha). Skompali smo se s nekim tam rusima koji btw ne znaju engleski ali ko fol znaju njemački. Pa sam ja probala natucat nešto njemačkog, al kad smo zaključili da se baš i ne razumijemo, počela sam na hrvatskom, pa je bilo malo bolje. I uspjela sam čak doznat da tamo kod njih u rusiji ima čak 11 razreda osnovne škole i da poslije toga ideš na neki univezitet il tak nešto. Što se plesa tiče, stvarno smo se nagledali super svega: i koraka, i podrški, i kostima i faca koje odgovaraju koreografiji (od američkih smajlova od uha do uha pa do okrutnih ruskih pogleda u koreografiji u kojoj glume džingis kana)... slikali smo se i s poljacima, i s talijanom koji je svjetski prvak u više disciplina, i... gledali smo i produkcije-grupe od više od 24 plesača koje traju i do 12 minuta. To je fakat spektakl za gledanje... mogu reć da je cjelokupni dojam: fenomenalno!
Evo slikice:
ivona i marija se kese, haha
andrea, tena i mateja ispred erdgas arene, goleme dvorane u kojoj smo se natjecali
ova prva sam ja, a ova druga je andrea; u kostimu smo od para
nika, naša seniorka...pogledajte samo taj raspon..
nagradno pitanje: koje su hanine, a koje andreine noge?
hana i njezina sestra naglavačke koja ima 11 godina i niti 30 kila
defile djece...da si sam dočarate kolko je to ljudi... i to nisu svi!
prave cure iz japana
mi s poljacima
adam i eva...mislim nisu, al mi ih tak zovemo jer im se koreografija prošle godine zvala tako...naravno, osvojili su prvo mjesto...fenomenalno
naša seniorska formacija...ja ju nisam plesala ali hoću ove godine
/" target="_blank">
prvaci u juniorskim parovima-brat i sestra iz italije...savršeni su...
i za kraj...naši razredni golupčići (molim vas, nemojte me ubit, još sam mlada)
Iduće godine idemo isto tak na dva natjecanja izvan hrvatske. Riesa, tj, njemačka dakako u 11. mj.-svjetsko i pazite sad ovo: europsko u beogradu, u 6. mj. nekim curama roditelji ne daju da idu. Meni je to glupo, pa neće nam se tamo ništa dogodit, bit ćemo u dvorani, a ne okolo po gradu izvikivati neke hrvatske parole...
patetično je i govori o "bogatstvu" mog društvenog života, činjenica da subotu navečer provodim kod kuće...ali moram, za ekran me jednostavno prikuje emisija "ples sa zvijezdama"! tak je zaaaaakon! baš mi se svidio onaj ples jive, dosta sliči show danceu...tak mi dođe da ja plešem te plesove u parovima. stvarno su dobri-naučiš ih bar 20 različitih na istom mjestu i još upoznaš zgodne dečke...uf..
Kao što svi vjerojatno znate, u big brotheru je pobijedio danijel. Moja seka navijala je za tomislava, a i ja sam mislila da bi bilo fer da on pobijedi. Nisam ja baš pratila velikog bracu, al skužila sam da se on za sve njih brinuo, kuhao im, spramao... i on je, za razliku od većine muškaraca, pokazao da ima osjećaje. Dečki iz mog razreda stalno su ga ismijavali, ono spike ala gay. Zašto se pravim dečkim smatraju macho tipovi? Zašto dečki ne bi smjeli malo zaboraviti na ponos i pokazati osjećaje? Istu stvar je skužio i onaj pisac, kak se zove, dinko šimunović (to nam je bila lektira u 9. mjesecu) još prije više od 100 godina: kad se neko malo ističe svojim ponašanjem, osobito ako se radi omuškarcu koji zna izraziti osjećaje, možda i zaplakati, okolina ga na neki način odbacuje. Eto, to je razlog što tomislava dečki iz mog razreda ismijavaju i možda baš razlog što mu je tako za ddlaku izmakla milja i 250 somova...
za novi post već znam temu, pa mislim da na njega nećete morat tak dugo čekat...do sljedećeg čitanja! Pozzdrafi svima!!!!!!!!!!!!!!!
evo ljudi, sam da se javim da znate da sam živa, da me nije pregazio tramvaj
i evo, službeno obećajem pravi post još tijekom ovog tjedna!!!
bilježim se s velepoštovanjem...
Baš sam hepi danas! Kažu ljudi, petak trinaesti-nesretan dan, ali se baš ne bi moglo reći da to vrijedi kod mene... evo ovak: počelo je s peticom iz hrvatskog, ok to je normalno... =) recitirali smo Himnu slobodi... sretna sam i zbog prijateljice. Zaljubljena je u jednog dečka, a on je i u nju...bit će tu nešto... stvarno mi je baš drago!=) i ovak, vijest dana: plesat ću u seniorskoj formaciji i najvjerojatnije i s parom idem u Njemačku!!!!! (inače sam trebala plesati juniorsku formaciju s curicama iz petog razreda, pa zaključite zašto se veselim, i inače sam u Njemačku trebala ić samo sa formacijom) ovo s parom još nije sigurno, ali čekamo, čekamo,...=) Prošli vikend smo Andreica i ja bile u Mađarskoj na europskom prvenstvu: osvojile smo 24. mjesto. Sad si mislite, pa od koliko njih? E pa baš vam neću reć! Pa sad vi kažete- daj molim te! A ok, dobro, reći ću vam: od 30. U početku sam bila užasno nezadovoljna što nas nisu pustili u drugi krug i zato što su prošli i oni koji su bili lošiji od nas. Ali što je, tu je. Sad sam se pomirila s time. Ali zato su nam djeca iz kluba bila super, i Hrvatska općenito... Čak tri hrvatska dječja para bila su u finalu. Luna i ozana šeste, eda i nikolina sedme, a mala tamy iz step by stepa u svom paru osma. Ali zato je tamy postala prvakinja europe u solu! Čestitam!!! Čestitam i svim ostalim curama iz step by stepa, ak budu ovo čitale=) u školi, tj. u razredu svi (uglavnom) smo ponovno ekipica... nema više onih podjeljenosti na muško-ženske sekte, he,he! pod odmorom smo uvijek svi (opet uglavnom) na našoj dragoj grani... tko zna što je grana i gdje je, zna, a tko ne zna- valjda će jednom saznati=)
Evo sad slikice:
andrea end mi in da bas
gljivice-dječja formacija-osvojile su 12. mjesto
slatki crvići-luna i ozana
andrea kupuje špičoke
ivchi i mony na nekom bajsu ispred škole
Čudna su stvorenja ti dečki. Nikad ih ne možeš točno pročitati. Skoro nikad ne pokazuju osjećaje, kao da ima nečeg lošeg u tome. Ne shvaćam... ako se na primjer neka cura sviđa nekom dečku, kako joj se on upucava? Tako da ju stalno nešto zeza (male svađice i to) ili ju lijepo gleda, stalno joj pomaže u svemu i slično? A čudni su i u drugim situacijama: kako te pod jednim školskim satom mogu vrijeđati, a pod idućim tražiti od tebe da mu posudiš zadaću? Kako mogu pod testom, dok kraj tebe stoji profa, očekivati da ćeš im izdiktirati cijeli svoj test i onda se kasnije duriti i žaliti ti se kako mu nisi prava prijateljica? Ma ne, nisam ja ljuta ni na jednog dečka, samo malo razmišljam ;) stvarno bih htjela na jedan dan biti muško, da vidim kako svijet izgleda iz muške perspektive... recimo, kad si dečko, slobodno možeš izać na školsko i sam igrat košarku, a ni frendovi te neće nikad odbit ak ih pozoveš. Kad si cura, nije ti zanimljivo da sama hodaš okolo ili sjediš u kafiću (s kim ćeš obavit trač-partiju?). kad si dečko, ne moraš ni toliko razmišljati kak ćeš se obući: samo nabaciš trenirku ili traperice. A kao cura moraš ipak malo razmišljati o stilu jer ćeš postati predosadna stalno u trapericama i običnoj majici. Pitam se i kako dečki međusobno pričaju o curama: je li to zabranjena tema, priča li se o curama potpuno iskreno, ili se pak komentira samo njihov vanjski izgled. Dobro je, nisu svi dečki isti-postoje i oni uvijek nasmijani, al kad su takvi drukčijeg raspoloženja, opet ti je to čudno vidjet ih NEnasmijane. Ako samo pogledate u box tu sa strane, vidjet ćete da plešem i da to stvarno volim. Ako prolistate arhivu, vidjet ćete i da sam bila na svjetskom natjecanju. A tamo je bilo puno dečki i potpuno iskreno vam priznajem kako se niti jedan nije ponašao kao homoseksualac. Ima posebno dosta Poljaka i bome je većina stalno bila okružena curama, pa sad vi zaključite zašto. Ne sviđa mi se što kod nas dečki imaju predrasude prema plesu. A o tome najbolje govori i činjenica da showdance u Hrvatskoj plešu otprilike, koliko se ja sjećam, -samo tri dečka! Dečki, nemojte misliti da morate nositi tajice i balerinke, imajte na umu da ćete biti okruženi zgodnim curama... zato nemojte biti zasljepljeni nekim stereotipima i ZAPLEŠITE!
Zadnjih dana mi je nešto zezao mobitel. Kad bi me netko zvao ili bi ja zvala nekoga, ni onni ja ne bi ništa čuli. A poruke su se mogle normalno slat. I tako se ja svima izjadala i već sam počela razmišljati koji bih si novi mobitel nabavila... i svi su se složili kako je kupnja novog bolje rješenje od popravka starog. I onda sam jučer popodne išla s ivom van i kažem njoj što mi se događa s mobitelom i ona me pita jel sam ga probala isključit i onda opet uključit, ja rekoh ne i onda probam to i kad ono-zvuk na mobitelu normalno radi! Doh!!!!!!!!!
Počela je nova školska godina... nove radne pobjede i uspjesi, nova poznanstva i iskustva. Nov je i HNOS. Ove godine na Lidranu u Zadru upoznala sam simpatičnu curu koja je smislila onaj slogan, vjerojatno ste ga već čuli: «Nova hrvatska škola-škola po mjeri učenika». Meni se čini kako baš Primorčevo ministarstvo i nije u potpunosti poštivalo tu krilaticu za navodno bolje obrazovanje (ah, što ja znam, valjda se pokaže kvalitetnijim, ako se to već na velika zvona toliko najavljivalo). Zato ako ministar Primorac ikad pročita ovo, ja ga lijepo molim da mi objasni zašto je za 8. razred osnovne škole potrebno čak 29 udžbenika, vježbenica i ostalih priloga. Da, dobro ste pročitali, 29. Zapravo, danas smo u školi dobili «samo» 21 udžbenik, koji su mi, usput rečeno, zauzeli cijelu školsku torbu i još jednu veliku vrećicu. A nismo ni dobili udžbenike iz još 4 predmeta, a to je minimalno 8 knjiga. Dakle, nije mi jasno kako su mogli najavljivati manje knjiga i lakše torbe, kad na svaki sat hrvatskog (imat ću hrvatski tri puta tjedno- jedan blok sat i još dva sata posebno) moram nositi 4 knjige, uključujući i VJEŽBENICU UZ ČITANKU(!). Naravno, na svaki sat moramo nositi i bilježnicu. A što će mi uopće udžbenik iz likovnog? Dobro, ja računam na naše profesore, da će nas malo rasteretiti svih tih silnih udžbenika. Inače, zahvaljujem se još jednom gradonačelniku Bandiću što nam je osigurao besplatne udžbenike... zasigurno je puno koštalo... ah da, izvadila sam si i besplatni pokaz. Je, lijepo je živjeti u Zagrebu...
Jeste li čuli da su Olića, Srnu i Balabana izbacili iz reprezentacije? Uhvatili su ih oko 5 ujutro u nekom narodnjačkom klubu, iako im je izričito rečeno da se odmaraju. Svaki je kažnjen još i s 30 0000kn. Čak su se i strani mediji o tome raspisali, stvarno, koja sramota... Mislim da je Bilić dobro napravio... kako su blesavi, kao da ne znaju razmišljati svojom glavom, stalo im je samo do provoda... sad ćemo u rusiju morati bez dva, moglo bi se reći ponajbolja napadača- olića i srne, ali nadam se da će im to biti pouka za ubuduće. Valjda nisu trajno izbačeni. Bit će teško bez njih, ali imamo barem eduarda. Naravno, pretpostavljam da njemu nikad ne bi pali na um takvi glupi noćni izleti.
Bilježim se s velepoštovanjem,
Do čitanja!!!!!!!!!!!!!
Danas sam bila na jarunu na «prvom najvećem vegetarijanskom pikniku u hrvatskoj do sada». S novinarskom sam išla, dakle «poslovno». Bilo je dosta štandova i sve ono vegetarijanska hrana. Sve te poziva da postaneš vegetarijanac, to je glavna poruka. Baš sam razmišljala... ja stvarno jesam protiv nošenja krzna i testiranja kozmetike na životinjama, ali iskreno, znam da ne bih mogla živjeti bez mesa. Vegetarijanci kažu da se sve to može nadomjestiti biljnom hranom, recimo da je soja super zamjena za meso, ali čula sam da su znanstvenici dokazali da ljudima ipak treba mesa i da se ne može zamijeniti nečim drugim. A što mislite, zašto ljudi uzgajaju svinje? Pa ne valjda da bi ih gledali, nego da se prehrane time, a nekima je upravo to posao. Vegani- vegetarijanci koji ne jedu ništa životinjskog porijekla kažu kako se ni kravlje mlijeko ne bi trebalo piti, jer kao prosječno, normalno, krava daje 3 l mlijeka dnevno, a da ih se za industrijske potrebe prisiljava da daju 30 l mlijeka dnevno. Isto tako kažu da se još malim pilićima podrezuju kljunovi kako se ne bi međusobno ozlijedili u stresnim uvjetima i da se muške piliće žive baca jer ne nesu jaja. To se meni osobno isto ne sviđa. Ali zašto radije ne napraviti neku ekološku proizvodnju na selu- da krava da 3 l mlijeka, i da i muški i ženski pilići slobodno trčkaraju po dvorištu, nego se skroz odreći jaja i mlijeka?
Malo sam prolistala knjigu «mali ratni dnevnik», o domovinskom ratu, piše cura od 12 god. Kakve su se sve strahote tada događale... ja sam se rodila u ratu i posljedica toga je što je moje generacije u školi najmanje od svih ostalih generacija u školi. Čitajući tu knjigu shvatila sam kako je puno bolje da sam se rodila u ratu, nego da sam u ratu imala 12 godina i zauvijek se sjećala ratnih strahota. Iako se i sad sjećam da sam se s mamom skrivala u sigurniji kut stana kad bi prolazili ratni avioni. Ali bolje to nego sve ono što su proživjela djeca u vukovaru, na primjer- da ih se protjeralo iz vlastitih domova. Koliko sam ja zapravo sretna što živim u mirnome dobu...
Evo i jedne malo vedrije teme: pirati s kariba! Gledala sam film prekjučer u kinu i moram stvarno reći da je stvarno fenomenalan! Ne može se reći da sam baš sve skužila, al kad sam se dan kasnije malo raspitala, ipak se nešto više raspetljalo u moždanim vijugama, ha-ha. Ono johnnyevo trčanje i orlandov glas stvarno su me oduševili. Sad još samo moram pogledat prvi dio, a onda će taman doć i treći, čula sam da je snimljen zajedno s drugim dijelom. Jedva čekam!!!
ispada sad ko da kopiram kiki, al sam stvarno ovo namjeravala i otprije:
moj je dragi lollypop u svojoj prvoj godini progovorio prvu riječ, izbili su mu prvi zubići, pa čak je i prohodao!!! nastao je prije točno godinu dana, tijekom priprema za odlazak na more... još se sjećam, bilo je malo prohladno, al već se onda pokazao hrabrim i postojanim...
dakle, još jednom: SRETAN TI 1. ROĐENDAN!!!
Eto, danas sam dobila diktafon!!!! Jeeee!!! Tata nabavio, tj. kupio. Hvala, tata!!! Imala sam i prije neki u koji se mora staviti kazetica, al ovaj je digitalni tak da sada definitivno više neć biti pucanja trake, tj. uništenja cijelog materijala snimljenog na toj kazeti. A i taj stari je često zezao. Dobila sam novi!!!!! Jeeeeee!!! 
evo, moj je upravo ovakav
Prije nekoliko mjeseci sam na nečijem blogu pročitala kako se najavljuje nastavak titanica. I bila je i najava! Al ništa, još samo jedan trik potrošačkog društva.
Mogu samo još čekat i ne zamarat se time više.
Danas idem kod bake i bit ću tamo 2 tjedna valjda. Opskrbila sam se dvjema knjigama, rolama i kremom za depilaciju (ak ne budem imala pametnijeg posla). E da, i dogovorila sam se s nekim curama da se kod bake nađemo u centru grada... baš super! Inače bila sam u Crikvi do utorka, bila sam tamo kojih 10-tak dana, sa sestričnama - -, bratićem, sestrom i bakom.... vjerovali ili ne, al svi smo uspjeli stat u 26 kvadrata tog crikveničkog apartmana. Ma veličina uopće nije važna! Važno je da smo se super zabavili, iskupali i osunčali! (čak i prodavači u dućanima su se zanimali koje li sam to lijepo jadransko mjesto posjetila izazvani bojom moje brončane puti, ha,ha=)=))
Jučer sam bila s Ifkom u kinu. Gledale smo Prekid. Fora film... samo što mi ne paše baš što na kraju jen i vince nisu opet skupa. Al ipak kraj si sam svatko može predočiti jer se na kraju dogovaraju kak će otić na kavu (dok to rade, u očima im se još vidi iskrena ljubav). Sorry ljudi koji ste namjeravali ić pogledat film, ali morala sam reći svoje, možda subjektivno mišljenje.
Ne shvaćam baš ljude koji na svojim blogovima stalno nešto prigovaraju o svojim roditeljima (ne iva, ne mislim na tebe, znam stanje). Mislim na izjave pout:stara me nažiživcirala, ne da mi izlazak do dva, a imam čak 15 godina! Stvarno ne shvaćam kako netko može bit neprestano u takvom sukobu. Nemojte mislit da je kod mene sve savršeno, ima i loših i dobrih dana i priznajem da nije uvijek ona druga strana kriva. Volim kad s mamom ili tatom mogu lijepo popričati o bilo kojoj temi... 
Sanjala sam školu noćas... uff, već sam počela, joj mene... neke ljude sad već nisam vidjela skoro mjesec dana i bilo bi ih lijepo vidjeti... ali u ovom trenu, samo u nekoj školi bez ocjena, ha,ha,ha!!!!
Ah, kao i uvijek, ja kasno palim... al dobro, kažu bolje išta nego ništa....
Naravno...radi se o maturalcu., na Hvaru...
OVAKO:
Daklem, prvi dan smo se svi okupili ispred naše drage školice u 5 i 15 ujutro. Vrijeme baš i nije bilo obećavajuće. U pola 6 krenuo je bus s 5 zvjezdica (moš mislit), i pazi koje fascinantne činjenice: to je bio upravo onaj isti autobus kojim smo u 11. mj. prošle godine išli u njemačku (mislim, ja išla s ritmikom). dečki na obližnjim sjedalima urlali su navijačke pjesme ala dinamo. I tako su na red došli i sendviči, kao što se i vidi iz priložene slike:
Onda smo stali na šibenskom mostu (dobro, nismo stali samo tamo, stajali smo i na drugim mjestima samo se sada više ne sjećam gdje). Lijep pogled, samo puše ko ludo.
Ubrzo stigosmo u split, brale. Tam dečki više nisu bili tak hrabri ko u autobusu (a i ravnatelj se pobrinuo za to), al čula sam da su se zakačili s jednim rođakom iz splita od jednog frenda iz razreda. Vožnja trajektom do Starog Grada trajala je cca. 2 sata. Ljepši mi je bio taj trajekt neg onaj ogromanjski s kojim smo se vraćali, btw. Evo jednog impozantnog prizora (u prijevodu otvoreno more):
Kad smo stigli do tzv. hotela, : blaga jeza! Trebali smo bit smješteni u bungalovima, al su nas smjestili u «paviljone b kategorije»-tak je pisalo, gdje je bila smještena i posluga! Sve bi to bilo ok sam da nije bio neki tip koji je curama dijelio šamare! I to samo zato jer su mu «smetale»... i onda je još uprava otpustila krivog tipa! A da ste vidli tek kupaonice! Andrea i ja smo prvo dobile neku dvokrevetnu sobu koja je imala kupaonicu veličine mog wc-a doma: u jednom kutu umivaonik, u drugom školjka, a u sredini obično crijevo i tuš, bez ikakve podloge ispod! Nekako se andrea izvukla na ženske probleme pa smo se začejndžali s dečkima... kasnije su bili jako ljuti, ali... SORRY još jedanput... nismo htjele da tak ispadne...
Prvi dan su svi poludili što se tiče nikotinskih štapića i cuge... po sobama je sve smrdilo ko ludo... propušilo je pola ljudi... ma šta pola, više... ja nisam među njima. Svi su si oni valjda mislili da će zato preko noći postat face, a od faca ni f. Mislim, ok je probat, al šta ćeš bacat lovu za dim...
Svaki dan smo išli negdje drugdje na izlet: u Hvar, u Jelsu i Vrbosku i u Bol na Braču. Na bolu je fakat prekrasno... al čovječe, tam sam izgorila ko rak... bilo je bolno... al svejedno prekrasno...slika govori 1000 riječi:
Jedan dan smo išli i u disko, u Hvar... puštali su neki žestoki techno, još prođe za plesanje, al za uši baš i ne. Ja nisam željela da taj dugo iščekivani diskač propadne pa recimo da sam plesala. Neki su se stvarno uživili, pa neki drugi imaju i nekoliko snimki guzice ovih prvih tijekom plesa u disku. Andreica i ja poslije diska u našoj sobi:
(ne, nismo nafiksane)
E da, i po sobama su nam paradirali veliki žohari, bube štrige i slična stvorenja...
Valjda zato što je svake večeri oko 1 u noći, kad se večera već potrošila, «must have» jelo bio čips... naj igra ja bila boca istine, al ni kejms (kak se piše?!?) nije podbacio po povratku doma, čak su ga i za lovu igrali.
Joj, skoro zaboravih... na Hvaru smo upoznali neke švabe... a zgodni su, al ništa spešl... neke cure su se fakat jaaako zapalile. Mi u školi ko fol učimo švapski, al kad sam im ja neš rekla na njemačkom, oni su tražili pojašnjenje, zar fakat tak loše pričam?! Tak da smo se sporazumijevali na engleskom (njihovom lošem, našem podnošljivom). Cijelo društvo s 3 Nijemca:
Neš su si i naši dečki zabrijali pa su se htjeli s njima tuć, al nije ipak došlo do toga. Bilo je i nekih Čeha- oni su u nogaču pobijedili naše dečke 4:2, mislim. S njima smo pak pričali na hrvatskom- bolje su to razumjeli neg engleski.
U isto vrijeme dok smo mi u hotelu «Arkada» gledali tekmu Hrvatska-Brazil, dok je Ivek žicala od svog starog-novog dečka 12kn, raske su nekim dečkima (ne treba se reć kojima, šta ak ovo čita neki murjak?) upale u sobu i našle travu... baš im je to trebalo... i onda je ravnatelj jednostavno odlučio oprostit im... njima super, al nije fer prema svima ostalima.
Tak su nekim curama raske upale u sobu i zabrijale da je to opet trava, al su bile obične cigarete, pa su ih naganjale, a ovim dečkima niko ništa. Neki su i bljuvali od pijenja votke na eks.
Prije puta ja sam očekivala nešto više, ali ipak, kad bolje promislim, uopće i nije bilo loše. Živjeli maturalci!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Slika s broda (onog velikog trajekta kojim smo se vraćali):
jedna idilična slika snimljena u vrboskoj:
odmah kad sam se vratila s maturalca ( u petak) išla sam na natjecanje iz showdancea. zapravo, plesala sam tek u nedjelju, al sam gledala ostale cure i vježbala koreografije. u paru sam četvrta! u formaciji smo druge!!! idemo u njemačku!!!!!!!! i s parom imam šanse za njemačku! weeeee! u formaciji bismo dobile bolje ocjene da nam je "pametni" dj pustio muziku u pravo vrijeme! al ne, on je morao dok još pla nas nije bilo na svojim mjestima... a štaš, život je takav....
Evo jedan brzinski post:
Svašta se izdogađalo u poslijednje vrijeme, već mi prigovaraju da sam zakržljla, hehe...
Eto, tak sam prošle subote bila na natjecanju u sisku, ritmika tj. Showdance. Išli su sam parovi- Andrea i ja bile smo 6. (od 12). Kažu svi da je to dobro, ok, istina poboljšali smo se za 2 mjesta od prošlog natjecanja (kuc, kuc, kuc), al ja mislim da smo mogle biti bar 5. AL JA SAM ZEZNULA!
Prošli smo u finale nakon sjajne izvedbe u polufinalu, ali sam ja u finalu pala iz jednog dijela i na kraju zeznula piruete (šenee-dobro, ionak nitko neće shvatiti razliku)!!!
4. šestog nam je predstava u hv zvonimir... pa, svi ste pozvani...
moj društveni život ovih je dana ravan nuli. 
Nemam ga. Eto, danas sam prije treninga malo otišla van i već me zezeaju, al ne u šali nego pakosno: O, pa jel to moguće da si ti vani?
Živciraju me cure koje pristaju na furanje uvijek kad ih se pita. Koja je poanta da budeš s nekim ak ti se ni ne sviđa neg si sam ravnodušan prema njemu? Ljubav će prije nastati iz mržnje nego iz ravnodušnosti. I takve se cure onda kasnije čude što ih nazivaju školskim *PEEP*!!! U našoj školi ima više takvih primjera.
Evo mog plana za idući tjedan i ovaj vikend (moram sve nekako strpat u raspored jer pišemo tri testa
, četriput me pitaju i još imamo lektiru): probat ću u pon odgovarat biologiju, a tehnički sve pita, dobro, to je najmanji problem, onda u srijedu pišemo fiziku (to ide glatko-knock,knock,knock), u četvrtak engleski, u petak matišu (il obrnuto, više ni ne znam) i onda odgovaram fiziku (teorija-buhuuu, al ok) i povijest... sviđa Vam se sve to skupa? A niko ne želi odgodit za neki drugi dan, al možda imaju i pravo jer smo onaj zadnji tjedan prije maturalca totalno slobodni (ok, onda me još pita i engleski)!!!!
A onda, 11.06. u pola 6 ujutro krećemo na Hvar!!!!!!!!! 
Weee, jedva čekam!!!! Ne očekujem ništa ispod: SPEKTAKULARNO!!!!
E da, ijoš nešto,: pripremamo koreografiju za kraj godine, nas 7, ak se ko ne predomisli (ne daj dragi Bože!) prošli smo se tjedan Andrea i ja brukale na školskom i ponavljale naš par, kad nas odjednom ugleda jedna profa, učiteljica koja organizira predstavu za kraj i pita nas jel bismo plesale. A mi ono: daaaaaaa!
Za Kiki: da se nisi predomislila! Ma zezam se ,sve je uberkul (sorry daria što te imitiram), ali fakat sam smislila nešto naprosto fantastično... sam da ti kažem da si smisliš (uz onih 10 osmica koje imate gotovo) još 2 i da odlučiš što raditi 13 osmica dok mi naprijed plešemo jednu sekvencu... =)=)=)
eto, Laura sretan rođendan , baš se sad sjetih!!! sve najbolje i da ti se ostvare sve želje!!!
Ajd, ljudi, puse svima!!!!!!!!!!!!!!!
Istina, post baš i nije ispao brzinski, al ne da mi se sad to gore mijenjat..=)
I još jednom,
Bilježim se s velepoštovanjem.................
sad javno protestiram: skroz sam izgubila volju za pisanje:
Prije skoro pola sata vratih se s engleskog. Slikali smo se nešto. Objavit će na internetu. Smijala sam se ko luda, al tijekom slikanja (pardon, fotografiranja) sam se uspjela svladat... čini mi se kako smo Andrea i ja telepatski povezane... ma zezam se... vjerojatno nije telepatski, ali nešto tu ima... nešto podsvjesno... tako me Andrea danas u školi pitala što ću obuć za slikanje... rekla sam, vjeojatno svoj crni bolero. I onaje rekla da će obuć svoj maslinasti. Ok, do tu sve štima.. al kad dođemo ono: ja imam crni bolero i maslinastu majicu, a ona crnu majicu i maslinasti bolero... i još mi kaže da je htjela obuć bijelu majicu, al da je ipak uzela crnu... fascinantno! Ali to još nije sve! (sad sam ko tipovi u reklamama) obadvije smo čak odjenule ružičaste čarape... to nam se često događa i na ritmici: jednostavno se skoro jednako ili kontrastno (ko što je sad bilo na engleskom) obučemo.... štaš... ipak smo mi definitivno najbolje frendice...
Danas pisasmo test iz hrvatskog. Zavisno složene rečenice. A jadnoj mojoj Kiki ja sam morala priopćit vijest da je zaboravila u svim rečenicama napisat koja je glavna, a koja zavisna... (jer sam među zadnjima ostala koji su pisali test, pa je profa odmah to skužila) a mislim, možda je i bilo bolje postupiti drugačije... al ko zna kad će profa ocijenit testove jer još samo sutra idemo u školu. Ovako bar zna....kako bi bilo da joj tek nakon praznika kažem da sam cijelo vrijeme sve znala? Al profa će joj sigurno dat bar još jednu malu priliku... nije Herakica uopće loša =)
Neki dan sam, bolje rečeno u nedjelju, tati nešto sitno pomagala oko ručka... da, dobro ste pročitali: tati- premda samo otprilike jednom u 2-3 mjeseca on pravi nedjeljni ručak... radilo se o nekom gulašu, neću reć kojem, da me ne bi prijatelji životinja diskvalificirali (dobro, ne radi se baš o konjetini =( ili mesu psa ili slično,,, nešto malo uobičajenije =) e da: predivno naribani mrkva, celer i jabuke mojih ruku su bili djelo.... čak sam i bijeli luk gulila... i tada sam došla do spoznaje: bijeli luk je isto što i češnjak....=) oh, silly me!
LIDRANO: čuvaj me se: jer trećeg svibnja na državni lidrano u Zadru dolazi moja malenkost... fora su mi te smotre- nisu kao obična natjecanja-nema one nervoze i napetosti (iako moram priznat da baš nemam veliko iskustvo što se državnih natjecanja iz pravih predmete tiče- naime, bila sam samo na zemljopisu prije 2 godine i nisam prošla na matematiku ove godine-izmaklo za tri boda... –dobro je, recimo da sam uspjela preboljeti, iako ne potpuno).... i Metka, čestitam!!! Vidimo se! (valjda ćemo se i konačno «normalno» upoznati; nadam se da su te tvoji administrativni o tome informirali)
I naposlijetku: ponovno čestitke mojoj dragoj Ifki: bila je druga na državnom iz streljaštva!!!
ČESTITAM!
Dođem ja u školu jučer i pitam je kak je bilo: a ona, ravnodušno: druga. Stvarno ne znam kako može bit tako ravnodušna. Ona je jednostavno, tj. Doslovno: cool (usp. Englesko-hrvatski rječnik)...
PUSE SVIMA!!!!
Konačno da i ja nešto napišem… kako bi sve spomenula, krenimo ispočetka:
U ponedjeljak nisam išla u školu, cijeli dan vježbala sam matematiku. Dobro, ne baš cijeli… da, da, bila sam i na radiju (Sljeme) u emisiji "Mlade nade". I takoo, pričala sam o svim svojim aktivnostima i tak… al mislim, nisam ja baš nešto toliko posebna, ima i druge djece koja idu na natjecanja (a ja sam, kao što se iz pretprošlog posta kuži, išla na matematiku, hrvatski, zemljopis i lidrano (dobro, lidrano je više smotra radova i volim ga jer nešto napraviš, i onda to pošalješ i uspoređuješ s drugim radovima, baš volim lidrano-inače ja sam u onom no dijelu, tj pišem novinarske radove))
eto, i tak je u utorak bilo županijsko iz matematike i bijah deseta… a zbog svoje nedosjetljivosti, bolje rečeno, neobuhvatljivosti i cjelovitosti, a uglavnom, ne znam ni sama zbog čega, otišlo mi u vjetar 7 bodova i 5 mjesta… da, da, imala sam 36 "bodeva" od mogućih 50. a ne znam, postoje još šanse za državno, molit ću se svaku večer za to, a vi mi držite fige… jer, na primjer, imam jednu rođakinju iz virovitice koja je tamo isto bila na županijskom i bila prva (ona je osmi) kojoj, btw, ovim putem čestitam (bravo, Tea!) i ona kaže da tamo sedmaš koji je prvi ima 45 bodova, drugi 37, a treći 35, pa vi procjenjujte i kalkulirajte kolika je u zagrebu konkurencija… stvarno želim proći na to državno, želim pokazati što mogu… tata kaže da sam malo pohlepna za tim da se nekom dokazujem… al ja znam da se ja zapravo želim dokazati sama sebi jer znam da to za mene nije nemoguća misija… meni će možda trebati više vježbe nego nekima drugima, ali uistinu ću dati sve od sebe… ali recimo, ja se divim onima koji svaki put coolerski dođu na natjecanje i elegantno budu prvi (skoro uvijek sa maksimalnim brojem bodova). Oni su uvijek takvi, nikad nemaju glupe pehove kao ja, ah, jednostavno su pametni… i njima ovim putem čestitam…
onda u srijedu opet nisam bila u školi, spremah se za hrvatski i zemljopis. Zapravo, bila sam u školi, kao zgradi, i vježbala s profama što li drugo doli hrvatski i zemljopis… zapravo, od svega "trojega" najviše sam se posvetila matki, a onda hrvatskom. Zemljopis doma i nisam učila (osim ako ne ubrajamo ono par sati prije natjecanja- al moram priznat da je ipak pomoglo- ja brzo zapamtim nešto i kratkoročno mi to pomogne).
I tak je došao četvrtak. Par sati nakon buđenja, u osnovnoj školi ivana gundulića dočekalo me natjecanje iz hrvatskog sa svojih 9 stranica i sat i pol vremena za rješavanje. Skužila sam da to baš i nije skroz za mene, jer sam po prirodi spora… al dobro je još na kraju i ispalo- bila sam 12. recimo da sam zadovoljna s obzirom na to koliko sam zadataka ostavila nerješeno… kao što sam već gore rekla, onda sam došla doma i malo "učila" zemljopis, onda otišla na natjecanje, napisala test, pojela finu pizzu (isto ko u gunduliću) i bila sedma. Zadovoljna, recimo. Test je bio jako lagan i mogla sam ga puno bolje riješit da sam učila, al štaš, život je takav… za iduću godinu mislim da mi je najbolje da se ograničim na samo dva natjecanja koja će mi stvarno ić… jedno će sigurno bit matematika, jer ju jednostavno volim i to je tak (nemojte me sad čudno gledat!)… a za drugo ću stvarno morat razmislit…
U petak sam konačno otišla u školu i mogu reć da je to konačno bio odmor (?!?) -da,da. Mogu priznat da su mi ljudi stvarno zafalili i baš sam ih se zaželjela… ljudi, super ste!!! Onda sam poslije škole išla na ritmiku i takooo… od zanimljivih događaja ističem ovaj: inače uvijek nosim sok na ritmiku, da imam za poslije popit. I kad nam je završio trening, sjeli smo vani tam na neku klupicu i ja sam curama ponudila svoj sok. I onda su sve od reda zinule. Prva je bila Nikolina- i idem joj ja u usta (onak odozgor) nalit sok… kao što to uvijek biva, naravno, ja sam ju zalila sokom… uf, što sam rikavala od smijeha. Jadna naša mala Nikolina, a štaš, ipak je pristala na kompromis… sorry, Nikolina!! (ak ovo uopće ikad pročitaš, premda sumnjam)
S jednom sam se Martinom još prije više od tjedan dogovarala da ću ić na skijanje. I kaže ona dobro i pitala me jel ide još tko i ja sam joj rekla da ne, al da pozove koga god hoće. I tak je ona pozvala još neke cure (Dariu, Nevu i Tenu) i cijeli se tjedan dogovarale da će ić… i pogodite šta: nismo otišle jer nas nitko nije mogao odvest do žičare (što je od našeg kvarta udaljeno petnaestak minuta ugodne vožnje) kak apsurdno i glupo!!! Sve zbog prijevoza!!! Bojim se da će se snijeg baš u inat meni i nama i svim drugim potencijalnim skijašima do idućeg vikenda otopit… otopit će se sve dok ja konačno isprobam svoje nove skije (da, da, baš u inat lopovima, dobila sam još bolje)… štaš, život je takav….
POZRAV SVIMA I HVALA NA PODRŠCI!!!!!!!!!!!!!!
buuuuuuuuuuuu! kiša!!! i još grmi! zar baš mora? meni bi puno bolje bilo da pada snijeg, jer ja bi skijala, al ne, prošli vikend su svi moji išli na bjelolasicu, a ja ostala u zagrebu da učim (a tamo metar snijega!!!) btw: al nemojte mislit da sam učila za "običnu" školu, ja sam pametna, pa idem na natjecanja (dobro, nemojte sad pogrešno shvatit, da ne ispadne da sam umišljena) al dobro, moram priznat da se isplatilo: na matematici u ponedjeljak sam bila druga, onda je u utorak bio jedan dan pauze i onda u srijedu: DVA natjecanja: ujutro hrvatski (školsko, al da se plasiraš za županijsko), i onda popodne zemljopis... i ja mislila, ono hrvatski nije baš prošo nešto, zabrljala sam gluposti, al dobro, ostaje zemljopis. i na zemljopisu sve neke stvari za koje nisam čula, i mislim, ništa od županijskog natjecanja... i oni su tam (na općinskom iz zemljopisa) odmah poslije natjecanja objavili rješenja testa i ja si zbrojim da imam 69 bodova od 80, ono, ok, al ništa posebno.
i tako smo se jučer vraćali s tjelesnog i sretnemo profu iz hrvatskog i kaže mi: bravo, mala, imaš 84% testa rješeno, a za prolazak dalje treba 85%, al usporedit će se s ostalim školama, i imaš veliku vjerojatnost da ideš dalje. i došla onda ja u školu i cure mi kažu da sam druga u zemljopisu (al još uvijek mi nije jasno kak sam s tim bodovima mogla bit druga)...
i tako sam se našla u jednoj vrlo nezahvalnoj situaciji. jer, ako budem prošla i na hrvatskom, trebat ću ić na 3 županijska natjecanja, što bi bilo najgore. jer, ak budem išla na sva tri (stisnuta u tri dana) neću se nijednom moć potpuno posvetit i postić neki stvarno dobar rezultat.... još sam razmišljala, ak prođem na hrvatskom, nećuić na zemljopis ( na matišu sigurno idem).
al onda mi je opet žao zemljopisa, al za hrv moraš više imat u glavi, a za zemljopis samo sve dobro naštrebat.... ljudi, stvarno, ne znam, pomagajte!!!
jučer je izašla čarobna frula. za sve oni koji ne znaju, to je jedan od najboljih školskih listova u cijeloj hrvatskoj. e, da i cijeli je u boji: o yeah, o yeah! i to po prvi put! e,da i jučer je bio i općinski lidrano: išla su mi dva rada (novinarska, naravno- ja sam sad već iskusna novinarka, s tri debele godine iskustva) i obadva su prošla!!!!! (mislim, nije opet da se hvalim, al opet mi je lidrano posebno drag- ne moraš za njega ništa učit nego samo pokazat svoj -naravno, vrsni- ra)
da, eto, i vani se malo razvedrava... ak zima ne može više izdržat, dobra je vijest da stiže SUNČANO PROLJEĆE!!!
p.s. hvala svima na podršci oko prošlog posta (i osobnoj i internetskoj, blogovskoj, kako već) nisam ja to mislila na sve ljude oko mene, nego samo na jednu i pol osobu, kad se sve zbroji
svim velika PPP UUU SSS AAA!!!!!!!!!!!
Zašto se neki ljudi tako brzo mijenjaju? Jesu li takvi oduvijek bili, pa je tek sad na površinu izašlo ono štosu skrivali ili se radi o nečem drugom? I zašto baš, kad se mijenjaju, moraju preći s dobrog na loše? Ako su baš tako hiroviti, hoće li se kasnije opet vratiti na ono staro, dobro?
-ma nije ništa, ovo su samo moja zrnca mudrosti (čitaj baljuzganja), al možda u njima ipak ima nešto istine…
ponekad mi dođe da sam tako sretna, da bih sve oko sebe izljubila, sve pohvalila, iako možda nisu svi za to zaslužni… dođe mi da do bola hvalim sve ljude oko sebe… a onda, u samo kraće vrijeme kasnije, potpuno je obrnuto, jedni me ljudi razočaraju, pa nisam nikim zadovoljna… ali, ipak ja primjećujem da postoje i oni koji me nikad ne razočaraju, i na tome im stvarno puno hvala…
-još malo zrnaca mudrosti
primijetila sam kako sam često u centru pažnje kada se priča o nekom testu i školskim temama… onda sam svima potrebna… svi hoće nešto kao upiti nešto znanja od mene…
a kad se radi o nečem zanimljivijem osjećam se kao isključena: šuti, štrepka, tebe nitko ništa nije pitao! Ja evo sad, javno svima dajem do znanja, da mogu pričati sa mnom o svemu, i da u glavi imam i nešto drugo, a ne samo formule za ukupan broj dijagonala u mnogokutu i slično!!!!!
Ali opet, hvala dragom Bogu što opet postoje oni ljudi koji me cijene kao cijelu osobu, iako shvaćam da je takvih sve manje…
Morala sam sve ovo napisat, da to izađe iz mene jer stvarno osjećam da ponekad previše sve zadržavam u sebi, pokušavam se svima prilagoditi, a da i ne znam što govorim. Mislim da je ipak bolje biti bolno iskren nego se skrivati iza nečega i biti uvijek za sve, praviti se…
Kod mene ništa nova, a moglo bi se, kad bolje pogledaš, reć: svašta. Tako, počela je sezona natjecanja, ja idem na matku i zemljopis, a onda još i na školsko hrvatski. Držite fige… Želim pokazati što mogu, morat će se na kraju isplatit…
P.s. Ljudi, znam, nisam dugo pisala. Svaki put kad bi se sjetila neke dobre teme. Kasnije bi ju zaboravila il skužila da nije dovoljno dobra, itd. itb. (-to vam znači i tako bliže)
P U S A S V I M A!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Kao što sam spomenula u jednom od prošlih postova, stvarno sam i ostvarila dio cilja- i preko praznika (ponovno) pročitala 1. dio Harrya Pottera (ipak nisam tako izgubljen slučaj da nisam pročitala baš ništa) i 2. dio (po prvi put). Ne mogu baš odlučit koja je knjiga bolja: u prvoj mi je fora što Harry nema pojma o ničemu, pa mu je sve čudno, a udrugoj je radnja također super (oni svi glasovi koje čuje- ja sam mislila da lord Voldemort to njemu govori, a kad ono na kraju skužiš da je baziliks- ona ogromna zmijetina puzala kroz cijevi i govorila mu na parselskom-zmijskom jeziku). Slažem se sa svima koji smatraju da je bolje pročitati knjigu nego samo pogledati film, a lijepo je kad možeš kombinirati, al opet, kad čitaš knjigu, sve ti je ljepše kad sam zamisliš. Recimo, tako sam ja u knjizi saznala da na drugoj godini nisu pisali završne ispite zbog baziliskovih napada, što u filmu nije bilo. U filmu je, recimo, bilo kako se Harry skriva pred baziliskom kad uđe u Odaju tajni, al bazilisk izađe tek kad ga Tom Riddle, odnosno Voldemort pozove.
I tako, čitajući drugu knjigu, naiđem na zanimljiv podatak: kad je Harry trebao izvršit neku kaznu, u poruci je bilo kako je treba izvršiti tog i tog datuma 1992. godine, a te godine (u ljeto) navršio je 12 godina. Dakle, lako je zaključiti kako je Harry rođen 1980. Zamislite samo, ovog ljeta navršit će 26 godina (ak ne umre u sedmom dijelu, što stvarno ne bi bilo fora, tada cijeli niz knjiga ne bi imao preveliko značenje, jer koliko znamo Voldemort nije mogao potpuno zavladati upravo zbog Harrya, slomilo ga je to što ga ne može ubiti. Kad bi Harry umro Voldemortu ništa više ne bi stajalo na putu da zavlada svijetom. Po meni bi najbolji završetak bio da Harry pobijedi Voldemorta- bilo u dvoboju ili drugačije, ali samo da Voldemort zauvijek nestane i da postane neka važna ličnost u čarobnjačkom svijetu, a bilo bi isuper kad bi postao ravnatelj Hogwartsa)… (sad zamišljam:) oženio se s Ginny Weasly, upravo im se rodila kćer, nazvana Lilly, po Harryevoj mami, ima crvenu kosu (kao Ginny) i zelene oči (kao Harry)… Harry je ravnatelj u Hogwartsu i Hogwarts je sada, još više nego ikad, najsigurnije mjesto u čarobnjačkom svijetu (a zapravo sve je sad sigurno… nema Voldemorta), Hermiona radi kao profesorica Preobrazbe, i naravno, udana je za Rona koji je važna ličnost u ministarstvu magije (zbog posebnih zasluga)… oni imaju sina- nazvanog Harry po njihovom zajedničkom najboljem prijatelju…….
…mašta mi radi?…
Ja volim svakakvu glazbu, slušam sve osim techna i narodnjaka. Pitam se zašto neki ne shvaćaju takve poput mene: npr. ja volim Anastaciu, s druge strane Maroon5, a sviđa mi se i glazba Aventure, pa čak i Black Eyed Peasa. U zadnje vrijeme sam ovisna o pjesmi "You're beautiful" Jamesa Blunta. Mislim da je za opuštanje najbolje čuti umirujući glas Norah Jones. Od naših su mi legendarni Prljavci, a izvrsne stihove ima i Elemental. A ono bez čega zasigurno ne mogu je filmska glazba, odnosno pjesme iz filmova- iz mjuzikala ili plesnih filmova upravo (jer obožavam plesati, a ta me glazba još više tjera na ples).
Glazbu koju ću slušati biram po tome kako zvuči, i ako mi se npr. svidi jedna pjesma jednog pjevača/pjevačice/benda ne mora značiti da ću umirati i za svim ostalim pjesmama istog spomenutog pjevača/pjevačice/benda, ali ipak je to u većini slučajeva tako nekako (otprilike), jer mi se svidi većina tih pjesama (ali uvijek postoje iznimke!). Glazba istog tipa (tipa kao načina, iste vrste, a ne tipa kao nekog čovjeka!) primjerice rocka, popa, r'n'b-a, hip-hopa ne mora uvijek zvučati isto ili slično. Neki tako biraju glazbu koju će slušati, pa je npr. netko tko sluša isključivo rock, čim je čuo da je neki r'n'b izvođač izdao novu pjesmu, u stanju popljuvati tu pjesmu, bez da ju je prethodno čuo. Mogu se kladiti da neki kultni obožavatelji rap-a ne obožavaju baš odreda sve pjesme npr. Eminema, 50centa itd.
Dobro, neki se tipovi glazbe ne mogu nikako složiti (recimo techno i narodnjaci baš i ne idu zajedno), ali sve ostalo je uglavnom spojivo.
Isto tako moje mišljenje, što se glazbe tiče je da su nekad postojali uistinu legendarni pjevači i bendovi. Nisam baš mišljenja da će današnje grupe i pojedinci biti popularni u budućnosti kao što su danas popularne neke stare grupe i pojedinci (svaka čast iznimkama!), a o instant zvjezdicama koju padnu prije nego što se i pojave da i ne govorim (opet čast iznimkama, ali mislim da takvih baš i nema). Nekad je jedno vrijeme bilo predodređeno za slične glazbene stilove i svi su se "furali" na to. Danas je možda bolje što se izbora i raznolikosti tiče, ali rijetke su današnje zvijezde čija je popularnost bar jednaka onoj zvijezda koje su to nekad bile i koje su to još sad, a potječu iz tih vremena. Madonna je npr. započela davno, bavi se popom, kao i Britney, ali sumnjam da će nju u budućnosti pamtiti i slušati kao što je to danas sa Madonnom. Kao Madonna, danas bi bio popularan i Michael Jackson, da nije imao navodne pedofilske afere. O Elvisu Prieslyju- Kralju, neću ni pričati, kao i o Beatlesima. Rolling Stonesi su danas također omiljeni, usprkos svojoj dobi i radnom stažu za kojeg ni sama ne znam koliki je. Koliko sam primjetila na ljudima iz svoje škole, novovalna muzika također doživljava svoj veliki comeback.
Jeste li primijetili kako bi puno pjevača glumilo ili vodilo neku emisiju. Ne znam zašto- da li da još više zarade ili da pokažu kako uspješno (ili pak neuspješno- ovisi o njihovom talentu i upornosti) mogu raditi takve poslove. Ali koliko sam ja primijetila, nema baš puno ovih ostalih (glumaca, voditelja) koji se ozbiljnije upuštaju u pjevačku karijeru. Zaključak? Ne treba se previše plesti u tuđe poslove, postoji razlog zašto se odabrali upravo svoj posao. A valjda ima i neki razlog zašto ti pjevači toliko zarađuju!!!
Eto, danas sam bila sa Ifkom u gradu. Išli smo na klizanje od pola 12 i bili smo do 1. bilo je baš super. Onda smo otišli na pićence, ja popila vruću čokoladu, ona nesicu. Potom svratismo do trga, malo smo švrljali, svratili čak i u banku (?!?) i onda tako… primjetih da u gradu u zadnje vrijeme ima sve više turista: vidjela sam jednog Japanca (ili tak nešto) i Amerikance i tako… pitom smo mislili otić u jedan dućan (mislim, ipak nema smisla da ga besplatno reklamiram, pif!), a kad ono inventura, ko i u većini ostalih trgovina (danas). Cijelim putem Iva mi je prigovarala kako ju boli stražnjica (dupe, guzica, bat, kako već tko želi). Ivi je tata zabranio ić na skijanje s njezinom sestričnom zbog ocjena, a ja joj cijelo vrijeme nabadah na nos upravo skijanje: "Iva, i znaš kad sam bila na Bjelolasici...", "joj, gle kak super pancerice..." Onda smo svratili do zkm-a da Iva vidi šta je na repertoaru (inače, ona ide u zkm). Usput smo kupile dvije pizze i Iva je kupila još jednu nesicu (a nju ipak moram reklamirat, kad nije obična kava)- rekla sam joj da postaje pravi ovisnik. Putem do tramvaja vidli smo neku malu da pita mamu: "Mama, jel da sam ja narasla?" mama odgovara kratko: "jesi." (ko da joj se baš ne da) to nam je bilo baš smiješno. (čovječe, već sam prešla na stil pisanja Perice iz onog filma Tko pjeva zlo ne misli- poznato po gospon Fuliru.) i tada dođosmo tramvajem kući.
Baš sam si mislila- moj kvart je fenomenalan: sve je super, ima dovoljno zelenjave, uvijek možeš sjest na bicikl i otić na nasip (ak si npr. u centru moraš sjest u auto i strpat bajk u njega i onda se odvest negdje za razliku od nas), po zimi se klinci svugdje mogu sanjkat, djeca mogu normalno u školu (joj, škola!!!!! Ufffff) bez straha da će neki luđak naletit na njih autom. Opet, centar grada je savršeno blizu, samo nekoliko stanica tramvajem… Joj, ma jednostavno obožavam svoj kvart!…
A također, obožavam svoj grad: ZAGREBE, VOLIM TE! Uvijek kad odem u grad shvatim kolko je bolji od svih i svega. (barem od ostalih metropola) bila sam ja i u Budimpešti i u Beču i tako, al Zagreb je jednostavno nešto posebno, ima neku čar, ima dušu. U Beču i Budimpešti je npr. sve puno turista, al nema duše, nekog domaćeg ugođaja… možda je to sve zato jer je Zg moj, jer sam se tu rodila, ali moj grad jednostavno živi…
Pusa svim Zagrepčanima i svima koji ga vole!!!
Za kraj evo neke slikice:
ak mi je uspjelo uploadanje, ovo bi trebala bit kedna fora slika
moja čestitka
zalazak sunca iz moje perspektive tj. sa mog balkona
E, da neslavno propala moja Bjelolasica, morala sama se vratit već drugog dana, a valjda će doć bolji dani, inače trebala bih ponovno ić u petak... pa, poželite mi sreću!!!
Hej, ljudi, pozdrav!! opet sam se malo ulijenila i tako….
Svima sretan Božić (s malim zakašnjenjem, ali što ćeš) i cijela nova godina (he, he, tu ne kasnim, štoviše, mislim unaprijed)!!!!
Danas eto bijah u cinestaru: gledala sam Harrya Pottera (a štaš, i u pogledu njega malo kasnim, al nisam stvarno stigla prije) i stvarno je fenomenalan. Mislim da stvarno trebaš dobro razmislit kako bi shvatio film, ali ipak je lakše onima, koji su za razliku od mene (opet zbog mog "nemam vremena") pročitali knjigu, pa na ovaj način samo "nadopunjuju svoje vizije", poetski rečeno. Ah, dobro, jednom ću ja nadoknadit te nepročitane knjige. Možda neko misli da se meni to ni ne da čitat, ali stvarno mi se da i baš me zanima (pa ipak sam pročitala prvu knjigu): evo sad, javno, dajem riječ da ću pročitat bar dvije (2. i 3. nastavak) knjige do kraja ove šk. Godine… to neka bude jedna od mojih "new year desicions"…
Sutra idem na skijanje… jupiii!!! Netko vjerojatno odmah sad pomisli da idem u Austriju il neko drugo tak fancy mjesto, al ne, idem na Bjelolasicu, neće mi trebat putovnica. Bit ću sam tri dana, al to je već super! Kasnije ću još vjerovatno ić na Sljeme i tako…. Joj, jedva čekam sutra!!!!!!!!!
Eto, dosta ljudi sad gleda grejt završnicu velikog brata, ja nisam baš od onih koji to redovno prate, a vjerujte mi bome ne pratim niti neredovito…čak moja mama prati velikog bracu češće nego ja!!! a ne znam, sad su još Daca i Hamdija ostali unutra, oboje su simpatični, bit će ok ak bilo tko pobijedi…
Ovak će pobijedit žena, a ovak pripadnik nacionalne manjine…
**************************
nadopisano: Hamdija pobijedio: nadam se da sam jedna od prvih koja mu ovako javno čestita: dakle; ČESTITKE HAMDIJI NA MILJI! -njemu to stvarno treba
Odlučih pisat… Valjda će me počet malo više čitat ak budem više pisala. I takoo… danas smo imali skraćenu nastavu, sat je trajo 35min (jeeeeeeeeeee!) bila je i priredba: pjevo je zbor, glumili mali klinci iz nižih razreda, pjevala je i neka osmašica koja ima stvarno super glas, glumili su, i plesale su neke šestašice koje nemaju pojma što je ples, mali klinci su još i plesali folklor, e, čovječe na tu istu muziku plešu otkad sam ja uopće došla u školu (dakle od prvog razreda), al su slatki, pa to onda nadoknađuje… i tako, sutra nema škole, i sve je to bilo jer se održava dan škole- vjerujem da su top 3 događaja u cijeloj godini u našoj školi taj dan škole, maskenbal i kraj šk.godine…
Sad da napravimo jednu malu anketicu (kad već ne znam napravit onu pravu sa strane, ma znate na šta mislim): kak se vi sredite kad idete u školu? Nosite li maskaru, sjenilo il možd sam sjajilo? (mislim to vrijedi za cure, al i dečki mogu ostavit koji komentar) to pitanje mi se nametnuše kad vidim ono kak se neke cure tak sređuju za školu, ko da idu ne znam gdje: sve mora bit u tonu, pa čak i torba i frizura međusobno! Pa kad se onda tek krenu prekenjavat! Ja se inače normalno oblačim, stavim sam sjajilo, al ne osuđujem one koji stave još mrvicu neš više, sam ponekad stavim sjenilo i takooo… inače najčešće nosim traperice il neke druge hlače, a suknju otprilike vans a mant.
Stiže kraj of polugodište… ja ću imat sve 5, znam , sad si vi mislite "koja štreberčina", al to fakat nije tak… a bolje da nisam to ni napisala, ispast će da se hvalim… a ne znam, ja za matišu nikad ne učim, neg sam pišem, a imam sve petice iz nje. Kemiju isto tak slušam na satu i doma sam napišem zadaću i riješim vježbenicu i to je to… kuc, kuc, ne želim se ureknut…
U nedjelju nastupam u miocu, bit će cijela večer ples, bit će super, bit će i brejkeri, i mi, i sve vrste plesa…
P* U* S* A* SVIMA!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Vratila sam se! I na blog i iz Njemačke, tj. iz Njemačke se vratih još i prije skoro 2 tjedna, al tek sam sad uhvatila vremena za pisanje, znate ono, prepisivanja, štrebanja i tak to.
Al uglavnom, u Njemačkoj mi je bilo totalno fenomenalno, tolko ljudi, tolko super plesa, tolko svega, a sve je tolko, tolko super. A mislim naš plasman je mogo još bolje, al nije baš da se trebamo puuuuuuuuno žaliti, jer da smo bolje otplesale, bolje bi i prošle. Dobro, znam da puno pričam i sad si mislite, joj, daj već reci koje ste… dobro, ok, evo ovak 12. smo od 31. s formacijom, a s malom grupom smo 34. od 39. (hi,hi,hi, ma u maloj grupi smo se ionak cijelo vrijeme zafrkavali, malo smo zeznuli, al najbolje da smo se dobro zabavili). Bilo je ljudova iz cijelog svijeta: ameri, Libanonci, južno-afrikanci, (japanci su trebali doć, al su otkazali), rusi-njih vam ima fakat ko rusa, a tak su sićušni (plesala je i jedna mala slatka curica od 5 godina, a meni je sam do boka), finci, ukrajinci, estonci, KANAĐANI- apsolutni pobjednici cijelog natjecanja, osvojili su bar 15 onih trofejnih mjesta (1.,2.,3.).
E i znate onaj trenutno najnoviji Madonnin spot, ono kad na kraju plešu na onoj spravi- i to je bilo tam u erdgas areni, di smo se natjecali, i to potpuno besplatno, nemreš bilivit! kolko bi inače na tom zaradili...
Išli smo i u šoping, ima dobrih stvari, veći je izbor, al cijene su tu negdje ko kod nas, sam više od pola kile nuttele košta sam 2 "ojra"- A TO JE SUPER! Kupila sam si jedne maslinaste hlače, seki kapu, majicu i rukavice, NUTTELU, još slatkiša i tako…
Hotel je bio ok, papica fina. Bilo nas je po 6 u sobi (koja je inače za 2 osobe), pa smo se mrvicu gurali, al baš zbog tog i je bilo tak fora i osom i grejt i kul i…
Išli smo busom, putovali 10-ak sati. U Austriji su padale ogromne krpe snijega, a u Riesi ga je bilo sam jedan dan i tad se odmah otopio. Ah, znam da sad pomalo dosađujem, zato, evo vam par slikica da i vi osjetite nešto super atmosfere iz Nemčije, a slika ionako govori umjesto 1000 riječi:
ovo smo vam andreica i ja
ovo je jedna od građevin u dresdenu- tam smo išli prvi dan (sam u šoping i tak malo razgledavanje), a inače smo se stalno kretali na relaciji hotel-riesa
to je taj jedini dan kad je pao snijeg-cure na snijegu
hana dubi na glavi
naše cure nastupaju, jel tak da su super?!
neke slovenke, bile su četvrte il pete, al meni su baš super, plesale su na mjuzu iz chicaga
i ovo su također naše cure, samo malo manje
ja, andrea i ivona sa svjetskim prvakom u tri kategorije, inače je iz kanade
"adam i eva"- tak im se zvala koreografija, super su, tip curu doslovno stavi na glavu, pa onda vrti
I ovo je super slikica, zar ne?
ima i još super fotki, sam vi recite ak hoćete da vam im stavim. sebe dok plešem naravno nisam mogla slikat, a nisam ni nikog nažalost pitala. i kažem bilo je fenomenalno, to treba doživjet... stoga, plešite, uživajte u bilo kojem sportu, putujte, upoznajte nove ljude. VJERUJTE, NEĆETE POŽALITI!